NK Rijeka
Najdraža Rijeko

Iz tvoje sam kolijevke, Rijeko,
otplovio negdje daleko.
Al' uvijek si bio i ostao, grade,
čežnja u srcu mom,
ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši,
Rijeko, jer moj si dom.

Najdraža Rijeko, otvori njedra,
vraćam se tebi, primi mi jedra.
Voljeni grade, otvori vrata,
da pogledam Kvarner sa vrha Trsata.

Najdraža Rijeko, pružam ti ruku,
spustit ću sidro u tvoju luku.
Voljeni grade, za tebe dišem,
najljepšu pjesmu srcem ti pišem.

Mladost je htjela daljine,
luke bez tvoje topline
Al' uvijek si bio i ostao, grade,
čežnja u srcu mom,
ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši,
Rijeko, jer moj si dom.

Najdraža Rijeko, otvori njedra,
vraćam se tebi, primi mi jedra.
Voljeni grade, otvori vrata,
da pogledam Kvarner sa vrha Trsata.

Najdraža Rijeko, pružam ti ruku,
spustit ću sidro u tvoju luku.
Voljeni grade, za tebe dišem,
najljepšu pjesmu srcem ti pišem.

Rijeko dome moj.

(Glazba i tekst: Damir Badurina)

Rijeko dome moj

I kako je,
lijepo voljet te,
i svaki dan,
mislit na tebe....

… i kad gubimo,
i kad vodimo,
uz tebe smo,
tebe volimo,
tebe bodrimo!!!

dres

Free Counters
Free Counters

sick-E-show

31.08.2006., četvrtak

Karolina Belinić (Carolina Bellinich)

… poraz Napoleona u Rusiji 1812 godine, imao je za posljedicu novi savez europskih vladara protiv Napoleona i novo ratovanje. Tek što je stigla vijest o tom savezu u Rijeku, grad je bio napadnut jer se još nalazio u rukama Francuza.
Jedna britanska ratna eskadra približila se Rijeci 3. srpnja 1813. godine. Nakon bombardiranja grada, što ga je prethodno napustila slaba posada, iskrcalo se kojih 600 vojnika.
Iz državnih skladišta odneseno je sve što je vrijedilo, a brodovi pred gradom bili su opljačkani i spaljeni. Odnošenje zaliha nastavljeno je i 4. srpnja.
Čudom je žena riječkog trgovca Bellinicha, Carolina, izmolila u zapovjednika engleske eskadre poštedu građana i njihove imovine. Nedugo potom (26. kolovoza), još prije odlučnog poraza Napoleona kod Leipziga, austrijska je vojska zauzela Rijeku. Na čelu krajiških jedinica general Neugent nastavio je prema Trstu, slijedeći francusko začelje.
U ponovo osvojenim pokrajinama, nakon privremene vojno civilne uprave, pri kraju rujna 1814.g. uvodi se civilna uprava s okružnim kapetanijama …


Kad je o ženskim sudbinama riječ, vjerojatno ne postoji intrigantnija, zanimljivija, tajanstvenija, zakučastija i legendarnija uloga od one prelijepih heroina koje su, lukavim strategijama i hrabrošću svog domoljubnog srca, na ovaj ili onaj način spasile svoju zemlju, kraljevstvo ili grad. Takvim heroinama pripisuje se neopisiva ljepota, umijeće zavođenja, čak i pronicljiva politička ili diplomatska strategija, još od Kleopatre koja je carstvo povećavala uz pomoć rimskih vojskovođa, preko Judite kojoj u domoljubne svrhe nije bilo strano odsjeći glavu vojskovođe Holoferna.

Tu negdje, u našim okvirima, smjestila se i Karolina Belinić, udata žena i majka troje djece, koja je 1813. godine, povijesni dokumenti zbore, kao iznimno lijepa Riječanka ženskim šarmom udobrovoljila britanskoga kapetana Johna Learda da poštedi grad bombardiranja i paleža. U povijesti je ostala poznata pod imenom Karolina Riječka.
Karolinu i njoj slične heroine povijest pamti po više ili manje vjerodostojnim dokumentima, a kasnija predaja po romantičnim pričama ili romansiranim biografijama. Za osobama koje svojim djelima intrigiraju javnost uvijek ostaje pitanje poput našega.

Tko je zapravo Karolina Belinić, poznatija pod imenom Karolina Riječka?

Portret Karoline

Portret Karoline Belinić koji se čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci.

Povijesni spisi o njezinu porijeklu i osobnom životu kažu: Karolina Belinić (Carolina Bellinich) , rođena Kranjec (Cragnez) oko 1790.godine , bila je udata žena te majka triju kćeri, Alpine, Cattarine i Rose, koje su sve rođene do epizode napada engleske flote na grad.
Karolina je bila udata za Andriju Belinića, Lovranca koji je u svojstvu zapovjednika Riječke narodne garde i sam sudjelovao u otporu grada engleskoj floti, za što mu je, zahvaljujući i pismenoj potvrdi zapovjednika Nugenta, gradski magistrat 1829. odao javno priznaje.
Proslavila se 1813. godine, a o njezinom činu govori pismo iz 1816. godine koje riječki magistrat upućuje carskom kapetanu.
U pismu se kaže da je Carolina Bellinich domišljatošću i hrabrošću spriječila bombardiranje Rijeke od strane engleske flote koju je vodio admiral Host, te se stoga traži od cara priznanje za taj pothvat. Priznanje dobiva 1829. samo od kapetanskog vijeća Rijeke, a njezin je suprug još za života primljen među riječke patricije zbog zasluga u sprječavanju sukoba britanske vojske i riječkih građana.

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
eXTReMe Tracker

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Rijeka
kao grad, kao geografski pojam,
kao insula u moru drugih gradova,
zemalja, granica i htjenja.

Flumen Sancti Viti,
St. Veit am Phlaum,
Fiume - ON,

Citta di Fiume - ONA.

Grad - Citta - ONA
mlada djevojka, vila prelijepa,
iz neslućenih daljina a ipak blizu,
zdrava naša gradska ljepotica,
čista, prepuna očekivanja, lakih pokreta,
suptilne igre, božanskih koraka,
poželjna žena, željna zaštite i ljubavi,
sigurnosti, hrli u zagrljaj majke,
"vraća" se majci zaštitnici,
hraniteljici, majci jedinoj i voljenoj.

Fiume - ON
vladar dubina, muški lik, jak i postojan,
poetičan u svojem vizualno
aludiranom mitološkom porijeklu,
čvrsto stoji na mjestu
garantirajući pobjedu i mir.
Kraj njega iz nepresušnog vrča
voda teče kao simbol pokreta i budućnosti...

Žena - što čvrstom voljom
pokazuje put dobrodošlima
i onima koji to već nisu.
Savjest i kuratorica "naših interesa".
Kreatorica naše prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti.

Žena - djevojka - akt -
opet alegorijski prikaz
poželjne mlade Rijeke
što nam kao ljepotica garantira
estetski i svaki drugi užitak i prosperitet.

"Indeficienter" - voda nepresušna,
kao vječiti simbol promjene i nečeg budućeg.
Kao alegorija za grad, za postojanje...

Govoreći jezikom riječkim - fjumanskim
ili nekim drugim, viđena u tuđim snovima,
snivana, viđena od sebe same,
željna takva, sva puna ushita,
mladalačke energije i poleta,

Rijeka - djevojka mlada i čedna ,
što hrli u zagrljaj majke,
ili pak ljepotica neiskusna
što opsjednuta ne zna kuda bi,
kako i s kim bi.

U tim povijesnim izmaglicama
ipak najviše prikazivana bila je kao žena,
djevojka, što u vilinskoj igri stremi ka budućnosti...